16.04.2020.
Da je živela u vreme renesanse, Katarina Kostić, rođena Beograđanka, svakako bi ponela epitet renesansnog čoveka, tj. žene (ovo naglašavamo jer je Katarina zakleti feminista, pardon, zakleta feministkinja). I to bi ponela s pravom.
Od političkih nauka, sa lakoćom se okrenula hortikulturi, permakulturi i gastronomiji. Njena kuhinja ne miruje ni časa – to se peče, fermentiše, kuva, proceđuje, mesi i još ponešto. Usput, Katarina se bavi i filozofijom, spasava pčele (i to najozbiljnije, uključena je u projekat koji se bavi ovim velikim problemom), gleda filmove sa minimumom dijaloga i koji traju od 2 do 3 sata, veze, piše tekstove o ekologiji, sadi, pleše, zaliva, kalemi i đavo će ga znati šta još. Ko će to sve pohvatati!
Upravo zato smo odabrali Katarinu, da vam pokažemo da karantin ne mora biti tako loš, jer njoj prosto nikada nije dosadno. A i da bismo poentirali ovaj tekst onim čuvenim: budi kao Katarina.
Postoji samo jedna caka. Sve što radi, radi s ljubavlju i sa jednim od najširih osmeha koji ste videli.
Zabrinuta jeste, tesna joj je kuća, ima devojčicu od 7 godina kojoj treba objasniti zašto ne idu na plažu ili u park već treću nedelju, ima čak i psa. Ali, Katarina se koncentrisala na činjenicu da sve to trpi za opšte dobro, da je trenutak za solidarnost, ljubaznost i kreativnost.
Zato Katarina svaki dan mesi testo, po srednjovekovnim manastirskim receptima sa medom i mlekom, po jevrejskim receptima za rolnice sa cimetom, po skromnim receptima mediteranskog plebsa sa maslinovim uljem… Uposlila je svoju ćerku, zajedno su u brašnu do grla, prosipa se na pod ali, Katarina ne mari – ona i Mina se smeju, takmiče i pevaju dok mese. Cela zgrada miriše i sve komšije znaju (pogotovo stari Ramon i baka Đulia) da će uskoro pronaći na kvakama toplu veknu, vanilice njene bake ili vrele puževe sa sirom. Jer, Katarina voli da pomogne. I usput konstruktivno provede dan. Posetite njen Instagram nalog i blog.
Katarina je pravi čovek, u punom smislu te reči. Budi kao Katarina.