Koju hranu biramo u velikoj meri zavisi od bogatog sveta unutar nas. Sve informacije koje stižu spolja propuštaju se kroz brojne filtere specifične za svakog ponaosob, na osnovu kojih stvaramo svoj lični odnos prema hrani.
Gledaju isto, ne vide isto
Ako grupa ljudi gleda u isto jelo, verovatno je da neće i videti isto. Uzmimo za primer tanjir na kome se nalaze meso, testenina i salata. Osoba koja želi da skine kilograme videće kalorije. Reagovaće sa odobravanjem na salatu i meso, ali će testeninu posmatrati sa strahom. Neko ko je revnostan u teretani i želi da izgradi mišiće u obrok će gledati kao u izvor proteina. Fokusiraće se na meso i možda preskočiti ostatak. Pobornik veganske ishrane tanjir sa mesom neće ni pogledati. Naučnik koji se bavi istraživanjem hrane video bi kolekciju hemikalija. Svaka od ovih osoba ima jedinstvenu percepciju hrane, skup uverenja na osnovu kojih stvara mišljenje o tome šta se nalazi na tanjiru.
Ova uverenja, kojih možemo, ali i ne moramo biti svesni imaju veliki uticaj na naše izbore u ishrani.
Emocije i hrana
Poznata vam je karakteristične scena iz filma: devojka dolazi kući nakon raskida, otvara frižider i poseže za porodičnim pakovanjem sladoleda. I sami ste se možda zatekli nad praznim omotom čokolade, pitajući se šta se upravo dogodilo. Emocije igraju značajnu ulogu kada je u pitanju naš odnos prema hrani. Za razliku od prave gladi kod koje će bilo koja hrana dobro doći da utoli glad, kod emocionalne gladi potreba za hranom dolazi naglo i obično je u pitanju tačno određena vrsta hrane za kojom se žudi. Nakon jela se javlja krivica, a sama negativna emocija može voditi još većem unosu hrane. Emotivno jedenje nastupa i onda kada je konkretna vrsta hrane povezana sa određenom emocijom, pa ta emocija postaje okidač za unos hrane. Ako se detetu daju slatkiši kao nagrada za dobro ponašanje ili sladoled onda kada je tužno, tada dete počinje da povezuje ovu hranu sa tačno određenim emocijama, pa ovu šemu ponašanja prenosi i u odraslo doba. Osim toga, hrana može poslužiti i kao sredstvo da se odvuče pažnja od poteškoće da se osoba nosi sa nekim emotivnim konfliktom ili anksioznošću.
Opušteno tokom jela
Od dešavanja u našem unutrašnjem svetu zavisi i kako ćemo variti hranu koju pojedemo. Hrana se najbolje vari kada smo opušteni tokom jela, jer jedino ćemo tako biti maksimalno podešeni na „režim varenja“. Onog momenta kada telom prostruje hormoni stresa, varenje se može drastično usporiti - pa čak i zaustaviti, što zavisi od intenziteta stresa, pa stalna izloženost stresu niskog intenziteta itekako ima uticaja na efikasnost varenja. Zbog ovoga je uvek dobro obratiti pažnju na neraskidivu vezu između uma i tela i činjenicu da je naš mentalni sadržaj podjednako značajan kao i sadržaj hrane koju jedemo.